Arogancija znanosti
Stari grčki natpis s hrama u Delfi-ma "ničega previše" treba shvatiti kao uputu o izbjegavanju krajnosti. Šteta što zaboravljamo, ali arogancija je jedna krajnost. Prema Arhimedovoj izjavi "dajte mi oslonac i pomaknut ću Zemlju", mnogi promišljaju kako je, uz poznavanje fizikalnih zakonitosti i trenutnog stanja u trenutku t, moguće pronaći stanje sustava u trenutku t+1. Takve tvrdnje su sada nedokazive, pa se svode na religiju znanosti (znanost je naš Bog).
Mizerno poznavanje stanja
Kad pogledamo gdje je to čovjek uopće fizički došao, dokle u prostor/vremenu dosežu naša znanja, ostajemo začuđeni. Pa mi smo u ovu našu kuglu samo zagrebli po površini (od cca 6300 km do središta Zemlje, najdublje smo bili u oceanima, do nekih 10-tak km). Kopanje u rudnicima ne prelazi cca 1km. Naši svemirski letovi uglavnom (izuzmemo li onih 6 misija na Mjesec) završavaju na nekoliko stotina km od površine gdje se nalazi ISS. Letjelice bez ljudske posade su posjetile unutrašnje planete Merkur, Veneru i Mars, a Pioneer-i i Voyager-i su otišli na vanjske planete. Cassini je ostavio Huygens-a na Titanu: veličanstveni pothvat pokazuje slabo poznavanje vlastitog Sunčevog sustava. Na Titanu postoji atmosfera slična Zemljinoj, bogata dušikom i s metanom koji na cca -180°C igra ulogu vode u Zemljinoj atmosferi.
Po vremenskoj skali, danas je prihvaćeno kako je nestanak dinosaura uzrokovao udar asteroida u Meksičkom zaljevu prije cca 65 miliona godina. Za katastrofu koja je zadesila Zemaljsku kuglu prije cca 450 miliona godina, kad je izumrlo cca 80% tadašnje flore i faune, još nemamo prihvatljivo objašnjenje. Nove pretpostavke kažu da je takav pomor moglo uzrokovati jako gama zračenje u trajanju od 10-tak sekundi, koje bi moglo nastati kod sudara dvaju neutronskih zvijezda u našoj galaktici.
Spas čovječanstva
Otkako je velikan SF-a i nauke, Klark, potaknuo praćenje objekata koji bi mogli predstavljati opasnost po planet Zemlju, povećane su šanse ljudske vrste da preživi bliski susret s takvim tijelom. Još uvijek veliki broj objekata nije katalogiziran, ali oni poznati vjerojatno neće udariti u Zemlju. Duža promatranja daju više podataka te možemo preciznije izračunati putanju tijela i vjerojatnost sudara sa Zemljom.
Prema izračunima dana 2005-04-11 za asteroid 2004 MN4, vjerojatnost sudara ne prelazi 1.2e-05 i to nakon 2035-te godine. Prema danas poznatim podacima, godine 2029 neće doći do sudara, ali je teško izračunati promjenu putanje koju će uzrokovati gravitacija Zemlje. Kad bi taj asteroid udario u Zemlju, energija udara iznosila bi oko 865 MT što ne bi uzrokovalo potpuni nestanak života na planeti, ali bi napravilo velike štete. Možda ćemo imati 6 godina za pronalaženje rješenja.
S druge strane, kozmičke katastrofe poput sudara zvijezda u neposrednoj blizini, uzrokovale bi posljedice koje ne možemo ni pojmiti. Procesi koji tada nastaju potpuno su nam nepoznati, kao i uzroci i posljedice takvih katastrofa.
Da li je spas čovječanstva u tome da se što prije proširi na međusobno dovoljno udaljene sustave ?